Turizam | Svrljig (Srbija)

Podelite sa prijateljima

 

SVRLJIG

 

LOV I RIBOLOV

Ribolov u opštini SvrljigLovačko udruženje „Dr Milenko Hadžić“ gazduje lovištem Svrljiške planine ukupne površine 49.721 hektara, od čega lovne površine obuhvataju 46.000 hektara.

Stalno gajene vrste divljači u lovištu čine: srna, divlja svinja, zec, fazan, poljska jarebica i jarebica kamenjarka. Lovište u funkciji ima sledeće lovne objekte: 5 čeka na drvetu, 47 solišta i hranilišta za krupnu divljač, 71 hranilište za fazane i poljske jarebice.

Poslednjih par godina povodom dana oslobođenja Svrljiga O.S.R.“Timok“ organizuje kup Svrljiga u pecanju na plovak. Takmičenje se organizuje na pisti iznad vrećaste brane.

U Srbiji se čovek odmah oseti vrlo prijatno. Seoske pejzaže smenjuju duboki i nasmejani pogledi njenih stanovnika koji, uprkos velikoj nezaposlenosti (jedan Srbin od sedam ima posao), zrače srećom za koju mi ponekad izgubimo recept. To je ono najvrednije što nam pružaju uz «hranu iz mamine kuhinje» koja je uvek ljupko izložena!

Nije moguće ući u kuću, a kamoli boraviti kod nekoga, a da se ne probaju specijaliteti: šumske jagode, suva govedina, gibanica, sok od bresaka, pita od zelja, povrće iz bašte, belmuž … i naravno rakija! Na početku se otkine parče pogače, umoči se u so i tako pojede. Dobrodošli!“

SEOSKI TURIZAM U OPŠTINI SVRLJIG

Selo Pirkovac u čijem je ataru manastir Svetog Arhandjela Gavrila ima oko 30 domaćinstava. Nalazi se na levoj obali Bele reke, oko 1km severozapadno od manastira. Manastir je smešten je na 383 metara nadmorske visine kod planine Raila i Ljubovnika.

Rail je južni ogranak planine Ozrena i Device, a Ljubovnik severni ogranak Svrljiških planina, takozvanog Kalafata. Manastir je od Svrljiga udaljen oko 20 kilometara preko sela Merdželat, Svrljiški Lalinac, Slivje. Ispred sela Pirkovac ima veliki drveni krst sa ikonicom Svetoga Arhangela Gavrila i putokazom prema manastiru. Tu gde asfaltni put skreće za Pirkovac i Labukovo za manastir se ide desno, preko tesnog putića.Selo

Selo Niševac

Selo Niševac je malo svrljiško selo koje se nalazi na samo 7 kilometara od Svrljiga ali i na samo 34 km od Niša i isto toliko od Knjaževca. Do Zaječara ima oko 65 km.

Od Niša do Niševca se stiže za samo 40 minuta odličnim putem koji je urađen pre nekoliko godina. Ako dolazite iz pravca Beograda, nema potrebe da ulazite u Niš već posle naplatne rampe Nais nastavite autoputem prema Sofiji pa se isključite prema Zaječaru na petlji kod sela Malča.

Od Malče do Svrljiga, odličnim obnovljenim magistranim putem stižete u Svrljig za 20 minuta. U Svrljigu, u centru skrenete levo i odatle imate 7 kilometara do Niševca.

Selo je poznato po dobrim i gostoprimljivim ljudima koji će vas uvek ponuditi domaćim sirom i rakijom.

Ukoliko ste se opredelili da posetite selo Niševac ni po koju cenu ne propustite da posetite niševačke kotlove koji su zaista čudo prirode.

Selo Beloinje

Selo Beloinje nedaleko od Svrljiga, obiluje dobrim domaćinima i izvanrednom hranom. Meštani sela imaju i svoju etno sobu gde izlažu razne rukotvorine i starine.

Imamo tu čast da vam predstavimo kakvi su domaćini u selu Beloinje. Pogledajte kako izgledaju domaća jela u ovom selu a o ukusu da ne govorimo.

Selo Prekonoga se nalazi na 5 kilometara od Svrljiga. U ovom delu nalazi se i Prekonoška pećina, iznad sela Prekonoga, u blago nagnutoj kraškoj zaravni. Pećina privlači naučnike i avanturiste, a nemerljivo je njeno bogatstvo, ono dostupno, u stalaktitima i stalagmitima, podzemnim rekama i jezerima, salama čiji je svod visok i po trideset metara.

Selo Popšica

Popšica je malo brdsko selo na jugoistoku Srbije, vazdušnom linijom oko 20 kilometara severno od Niša, drugog grada po veličini u Srbiji. Ako se putuje autom selo se nalazi oko 15km od Svrljiga, a oko 35 km od Niša.

Selo ima oko 150 domaćinstava, mahom staračkih. Nalazi se u podnožju Svrljiških planina, na ograncima Kalafata, Babišta, i uzvišenja zvanog Ciganska čuka. Smeštena je na levoj obali Bele Toponičke reke, a kroz naselje protiče i Kopajkošarska reka koja je leva pritoka Bele reke. Popšica je bogata vodoma a najpoznatije izvorište je „Grlo“ kod bazena zvanog „Banjica“.

HRANA

Zdrava hrana, pozdrav sa BelmužijadeNedopustivo je ne pomenuti i ukusnu hranu sa svrljiških prostora. Svrljig je poznat po siru, mleku, medu kao i po čuvenom svrljiškom jagnjetu. U seoskim domaćinstvima tradicija je da trpeza bude prepuna i preukusna, izdvajamo nešto iz kuhinja svrljiških domaćica:

Specijalitet svrljiškog kraja očito se priprema od mladog svrljiškog sira i servira se vruć, govorimo o Belmužu. Sastojci, naizgled, jednostavni – tajna je, kažu, u svrljiškom siru po čijoj belini je belmuž, za čiju su pripremu zaduženi isključivo muškarci, dobio ime.

MANIFESTACIJE KAO TURISTIČKI POTENCIJALI

Belmužijada  je privredno turistička manifestacija posvećena belmužu, i održava se početkom avgusta svake godine. Belmuž je tradicionalni svrljiški specijalitet od ovčijeg i kravljeg sira i projanog brašna.

Program manifestacije čine i prateće manifestacije kao što su izbor najlepše pastirice, domaća radinost, stara svrljiška jela, pastirske igre i kulturni program…

Za posetioce je pripremljen bogat muzičko-zabavni program, od domaćih voklanih izvođača izvornih pesama, folklora iz Svrljiga, Niša, Bugarske, Makedonije, Grčke gajdaša iz naše zemlje i okolnih zemalja, do koncerata poznatih pevača i grupa.

Manifestaciju posećuje preko 60 000 ljudi.

Sabor gajdaša / U srpskim krajevima gajde se prvi put pominju u 16. veku, zabeležio je jedan francuski putopisac.

Početkom druge polovine 19. veka dolazi do promena društveno-ekonomskih prilika i do obnavljanja muzičkog života u ondašnjoj Srbiji. U to vreme, beleže hroničari, „muzika u Srbiji, u početku vladavine Kneza Miloša, bila je vokalna, koji su izvodili mladji ljudi, žene i deca, ili instrumentalna, koju su izvodili, obično mladji ljudi, na gajdama, duducima i dvojnicama“.Sabor gajdaša

Prema navodima stručnjaka, u Srbiji postoji nekoliko tipova gajdi. U istočnoj Srbiji u upotrebi su svrljiške gajde, koje su u nekim zapisima nazvane i erske gajde kako bi se dobilo šire regionalno označavanje ovog instrumenta. (U Etnografskom muzeju u Beogradu pod inv. Brojem 8608. nalaze se erske gajde Dušana Stojanovića iz Kamenice, kod Niša, a jedan primerak njegovih gajdi je u Muzeju u Nišu).
Kao stari srpski naziv za ovaj instrument koristila se i reč –gadlje.

Svrljiške (erske) gajde su troglasni narodni muzički instrument. Dvocevna gajdenica ovih gajdi sastavljena je od melodijske i ostinantne svirale, koje u sazvučju sa velikom bordunskom sviralom ostvaruju troglasje. Sve tri svirale su „sviraljke klarinetskog tipa“, odnosno „sviraljke s jednostrukim udarnim jezičkom“, beleži Petar D. Vukosavljević, 1981. godine u brošuri Erske (svrljiške) gajde.

Gajde čine četiri osnovna dela: gajdenica, velike bordunska svirala (prdak), mešina i duvaljka.
Dr Dragoslav Dević, naš poznati etnomuzikolog za svrljiške gajde kaže da su u upotre bi bile već u devetnaestom veku. Početkom sedamdesetih godina dvadesetog veka u svrljiškom kraju su živeli mnogi aktivni svirači i najčešće posedovali gajde naslednjene od očeva, stričeva, rođaka.

U svrljiškom kraju na gajdama su se najviše svirala narodna kola poznata pod imenom – devla, osmoputka, sitan i krupan čačak, dunda, sitnica, jednostranka, poprikaš, rumenka, polomka, katanka, kukunješ, dunjeranka, trojanac, itd.
Na početku 21. veka aktivni, i jedini gajdaši u Svrljiškom kraju su Miodrag Mija Simić iz Lozana i Nenad Jovanović iz Prekonoge.

Jovanović često nastupa na takmičenjima i saborima, dok Simić svirkom na gajdama uglavnom uveseljava svatove na svadbama u Timočkoj krajini

Polovinom šezdesetih godine prošloga veka (1963-64) u svrljiškom kraju su bili aktivni sledeći gajdari: Vidoje Ilić i Rade Djordjević iz Beloinja, Vukoslav Todorović, Radosav Stevanović i Mihajlo Spasić iz Drajinca, Radisav Živković iz Kopajkošare, Vukašin Veličković iz Galibabinca, Cvetko Radovanović iz Lalinca, Đorđe Gojković iz Periša, Ranko Dimitrijević iz Burdima, Dušan Dinić iz Grbavča, Vuča Nikolić iz Niševca, Ljubomir Stanković iz Plužine, Borivoje Kostadinović iz Radmirovca, Milisav Mitić iz Davidovca, Radisav Milijić iz Niševca, Svetislav Živković iz Šljivovika, Jelenko Lazarević iz Izvora, izvesni gajdaš Miroslav – Čumburleja iz Pirkovca, koji je najčešće svirao na saborima u obližnjem manastir Sv. arhangelu Gavrilu, ali i na novosadskoj „najlon pijaci“.

OSTALE MANIFESTACIJE KOJE SE ODRŽAVAJU U SVRLJIGU

Janijada

Dečji festival

Dani Gordane Todorović

Likovna kolonija Ars Timakum

Vidovdanski turnir u malom fudbalu

Susreti sela

Božićni festival



Izvor: www.svrljig.rs

www.youtube.com

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Scroll to Top